30.X. 2007. године Господње

Živeti.
Velika reč koju obesmišljava svakodnevni život.
Kadri smo da umremo u drugome, ali nesposobni da nestanemo samome sebi - na Ja smo osuđeni bez prava da išta drugo ikada budemo; ni Smrt nam neće pomoći da to izbegnemo.
Pa, zašto smo onda samom sebi stranci, drugome otvorena knjiga; neko ko je bio, a da biti ni morao nije!

*

Za slobodu je najbolje, da borci za slobodu, nikada nas ne oslobode.
Ne radi toga što bi bili veći tirani, od tirana, nego zato što samo sloboda koja se ne sanja dostojna čoveka da je proživi.

*

Eh, da mi je,
ono što nije,
pa da jesam,
ono što nisam,
onda bi i hoću,
moje bilo mogu!

29.X. 2007. године Господње

Muškarci koji ne razumeju žene: pišu o njima; oni koji ih poznaju: tema su ženskih razgovora.
Kada bi oni što znaju, pisali o onima koje razumeju, postali bi dosadni, i sebi, i drugima; a kada bi oni što pišu, to i živeli, ostali bi opet isti.
No, to ne znači da ne treba pisati o ženama, već samo da takvo štivo nije za žene (da bi upoznale sebe), nego još jedno muško tračarenje na temu - šta bi bilo kada bi bilo - preko kojeg se muškarac ispoveda muškarcu, pravdajući se što nije muškarac - muškarcu!

*

Ko iskreno zavoli ceo ljudski rod, on retko ume pokazati ljubav premaa svojim bližnjima.
To nam očito kazuju živopisi najmudrijih glava koji su retko kada bili porodični ljudi.
Ne treba se mnogo čuditi pred time; porodica je i nastala kao najprirodnija odbrana pojedinaca pred ostatkom ljudskog roda, a mudrost započinje kada smo u stanju zaboravljati istine bez kojih ne bi bilo naših bližnjih, i počnemo potraživati laži u koje ćemo samo mi verovati.

*

Ubija me: što me niko i ništa ne ubija!

15.X. 2007. године Господње

Mnogi bi da su Mišković, ali da ne moraju živeti kao on.
Srbiji nisu Miškovići dolazili glave, već to što nije imala više njih.
Preživeti Srbe, i ostati dalje Mišković, to bogastvo nije dato ni Rokfelerima.

*

Velika je razlika između nas i njih.
Strah je povod što drugo nismo, nego smo ono što jesmo sada; naš kukavičluk je njihovo pravo da su to što jesu, što smo ubeđeni da su.
Ništa se ne bi promenilo kada bih smo bili hrabriji.
Samo mi bismo postali oni, a većini bi, i dalje strah bio odlučujući razlog da budu živi.

*

Ne treba idealizovati prošlost;
sadašnjost je najidealnije vreme
u kojem se možemo naći.

6.X. 2007. године Господње

Bežeći od zla postali smo nespososobni za dobro.
Polako, kako među ljudima jedna po jedna iščezava granica, tako, umesto da smo bliži jedni drugima, sada kada manje tajni ima među nama, postajemo sve više tuđi i suvišni - prvo sami sebima, a onda i drugima.
Čudno je to, što održavanje života radi samoga života - izvan koga nema života - najviše upropašćuje život.
I ako je zlo, zlo, i u njemu nema dobroga, te svako ko misli drugačije priziva da u njemu, kroz njega, zlo zli, bez zla začas se izgubi potreba za dobrotom, i život se ubarušti.
A tada spoznaja - da dobro nema alternativu - često stigne kasno u životu, koji je već odavno postao odumiranje na rate, puko otalavanje radi rada creva.

*

Što duže pričali o vama, sve će više kazati o sebi; niko nije sposoban znati drugog, negoli što stane u dva pisana reda.
Samo kada bi prvo lice jednine slušalo prvo lice jednine, kada govori ostalim licima jednine i množine, možda bi se najzad zainteresovalo za sebe, u sebi.

*

Sve nepravde ovoga sveta nećeme opravdati kada stanem pred ogledalom.
To, ko sam, i šta sam, samog sebe sam osudio!

5.X. 2007. године Господње

Bitange nemaju ništa protiv da su bitange, dok ih ne drže za budale.
Budale, i kada su bitange, ne odustaju od toga da su i dalje budale.
Samo kada bi bitange zabudalile, i budale odbudalile, možda ne bi više ovaj svet bio krojen od strane budala, a po meri bitangi.
No, to „samo” uvek se nađe kada ga, samo, ne trebamo!

*

Vreme je novac što se najbrže potroši; ono je blago koje nam se nikada ne vraća.
Setite se toga uvek kada pomislite: da se može živeti bez Boga.

*

Budite dostojni tuđeg poverenja;
ono hrani vašu hrabrost.

4.X. 2007. године Господње

Neki ljudi u našim životima dođu i odu.
Ne treba za njima juriti; vreme oguli svaku laž, svede je na naviku od koje smo se uveliko odvikli.
Ne treba se ni na koga zbog toga ljutiti; to što smo se menjali dokazuje da smo još živi.
Treba umeti opraštati se sa ljudima, pogotovo bliskim, da bi za neko sutra juče bilo isto tako toplo, barem onoliko, koliko je zahladnelo danas.

*

Sve su istine davno izrečene.
Samo nam, s vremena na vreme, drugačije zvuče.

*

Mnoge stvari u našim životima su tačne, ali ne i nepogrešive.
Bogu ostavimo da se sa nepogrešivošću nosi;
nama su dovoljne i tačnosti,
sa kojima, i ovako često, na pogrešan način izlazimo na kraj.

3.X. 2007. године Господње

Muško-ženski odnosi su jedna od najprirodnijih stvari u našim životima, koju često bezrazložno, pogotovo muškarci, znamo mistifikovati.
Da vole najmanje umeju oni koji najviše znaju o „ljubavi”; oni koji su ljubljeni, kada bi o tome podučavali druge ubrzo bi bili samo oni koji nisu u stanju ni voleti; - stalno, i za sebe, i za druge, suvišni.
Radi toga, ukoliko želite voleti ili da ste voljeni, manje „znajte”, a više pustite prirodu da čini svoje.
Začudili bi ste se koliko i čula umeju biti inteligetna.

*

Kada spašavate sebe potrebna vam je filozofija; kada spašavate druge religiozni ste; a kada želite ni da vas spasu, ni da spašavate, bavite te se politikom.
Svaki se čovek može pronaći u bilo kojoj, od ovih tri mogućnosti; i sve tri opcije mogu se desiti u životu jednog čoveka.
Samo jedno se neće nikada desiti: da bilo kada, bilo gde, vi budete, i za sebe, i za druge spašeni!

*

Nekada se vladalo ljudima uz pomoć vere u Boga;
danas je dosta ubeđenje da Bog ne postoji,
pa da ljudi na sve pristanu,
samo da nisu ljudi.

2.X. 2007. године Господње

Žalim današnje profesore.
Očekuju da im plata plati sva njihova zadovoljstva posla.
Učenici to osećaju, da im nastavnici još nisu izašli iz školskih klupa, te ni ne pokušavaju da nauče, ono što ih uče.
Da bi se dalo znanje potrebno je znati; da bi se znalo poželjno je odvojiti se od strasti, a za strasti neophodno je želeti.
No želja ne nastaje sama.
Ona se rađa i neguje kroz svakodnevne navike.
Međutim, put do posla, prodavnica i ekran nisu trojstvo koje nas podstiće da budemo to zašta se izdajemo.
To postajemo tek kada poverujemo da ima, i istine, i mudrosti, u onome što su nas učili drugi, što bismo da naučimo druge.
Zato molim profesore, ako bi da su učitelji, da prvo postanu osobe kod kojih bi i oni voleli da su đaci; jer nema veće plate, u podučavanju, nego imati učenike koji su dostojni nauke koja im se predaje.

*

Mudrost se ne prašta.
Ona nas podseća da nam je život posledica tuđih kukavičluka, koje dok smo pametni, tako rado namećemo drugima!
A ništa tako ne boli, no saznanje da ono što smo mogli, nismo smeli, a da ni sami sada neznamo, posle svega, od čega smo to strahovali.

*

Istine su podelile ljude;
laži su samo katkad bile sposobne da ih za trenutak ujedine.

1.X. 2007. године Господње

Imajte uvek više poverenja u sebe, nego što drugi imaju u vas.
Inače, kako bi ste spoznali svoje nemoći ako niste u stanju preceniti se.
Jedna od najgorih stvari, što vam se može desiti u životu, jeste, da vaše ponašanje bude opravdanje za kukavičluk i malodušnost vama dragih osoba.
Zato „zagrizite metak”, da vam se ne bi uhlebio u vama.

*

Ne zavaravajte se da ste u stanju sebi oprostiti, što niste ono, što ste sanjali da jeste.
A dovoljno je da ste bili kadri slušati tuđe savete i odlučivati u prvom licu jednine, pa da vam san ne bude samo san, i život nije sve ono, bez čega i koga se može.

*

Ne treba mi samica.
Dovoljne su mi moje kosti i meso.